ADOLF RVAT HEJTLER

I začu se plač u malom selu do Knina
“Fala Bogu nije `ćer, dobili smo sina”
Zdravo je urlalo bilo čut ga milina
Ćaća je rekao, a onda zavlada tišina.
Ćaća se napije i prije nego ispuca šaržer
Još jednom je malo napuca mater
I onda došlo vrijeme da pokrsti dijete
Dao mu ime bit će Adolf Hejtler

I tukao ga je redom ne birajući sredstva
Moralo se znati kome gdje je mjesta
Nema da se ljubi neka govore šake
Tako se odgaja i stvara prave Rvate
U brđanskoj Rvackoj je liječio komplekse
Edipe, Elektre i ostale greške
A njegov stari Vehmadija Hejtler
Nije imao strpljenja za to jadno dijete

Otkad je bio dijete taj mali Hejtler
Prije bi davio đukce nego skupljao salvete
Rađe nego u školu ide u brda na put
Tamo bi vrištao kako je opak i ljut
Kako mrzi ljude i svi mu idu na kurac
Sve će ih pobiti jednom nije stilska figura
Nema pojma što je internet, a ni Fejzbuk
Samo poslije njega sigurno ostaje muk.

I dok su druga djeca skupljala salvete
Oružje od đeda je junior Hejtler
Gladio, mazio, pazio pištolje
Zatakno nož za remen, on je morao bolje
I nije čitao knjige nego brigao brige
Rijetko se smijao, al često držao fige
Mein Kampf, Mein shaitz und Mein Grosse Blef
Meni Spritz Mein Mier und Meine Weltschemrtz

A onda jednog dana kad ga je puko pubertet
Umjesto prvog poljupca zatvarao se u wece
Navlačio kitu, muka mu više od nje
Ne trebam nauk ne trebam fakultet
Onda bi potajno ušao u kupaonu
Na kosu stavljao gelea tonu
Brčiće šiš`o, stiliziro na kratko
Njemu je to bilo taaaaako slatko

I nisu mu rekli na koga jako podsjeća
Bio bi to preveliki teret i za njegova pleća
Iako glupav i nimalo smislen
Adolf je Hejtler uvijek bio jedinstven
Pa bi se popeo jopet na najviše brdo
Bacao pogled na stoku koju bi razmrdo
Jednom ga mater nađe kako kleči i drka
Od srama je prestala žuborit i Krka

Gore na tvrđi je razvukao hrvatski stijeg
Od njegova drečanja je orio brijeg
Svi su znali da želi pokoroti svijet
Raspeti zastave i preko Rusije
I govori jedno a drugo misli
Zna ko je Poglavnik al ne zna ko je Presley
Slušao je samo domoljubne pjesme
S Dinare zaustavljao zajebane vjetre

Sanjao je Velike Rvate imao mali kurac
Nikad ga nije poljubila ni jedna cura
Onda je zgrabio i nabio što je prvo naišlo
U zatvor ga zato na četiri godine stislo
U kog se vrglo to prokleto dijete
Kakve su na mozgu nastale štete
Zapomaže mati to je grijehota
Samo ćaća nije plaka, jer je plakat sramota

“U ime oca i sina i domovine
U ime križa i crkve i Djeve Marice
Ovog sinjeg mora i borovine
Imam časni zadatak i svete misije”.
Onda je crtao mape i priču već znate
Odavna su svima podijeljene karte
A kad je izašao iz bukse nije prest`o biti dijete
Išo bi natrag u brdo vikat "Zaustavi se, vjetre"

Ali nema brige što je s Adolfom danas
Dobio kredit sredio ćaća
Isti onaj koji je ubijo Boga u njemu
Uspio mu lipo sredit i ženu
Riješio stari sve što mu treba
Na zidu prepariro glavu međeda
I kad mu je kupio diplomu je pozv`o tamburaše
Ori se pisma nek se zna da je naše
Danas je ugledni zastupnik svog lokalnog kraja
Kada im okrene leđa svi zovu ga Baja
Sutra će krenut na juriš zvat srca bracka
Neka se čuva svijet još više Rvacka…
Kamo god da krene oko njega svi lete
Uvlače mu se u dupe i nude salvete
Svi bi htjeli nosit njegove štafete
Velik je čovjek naš Adolf Hejtler...